Prema istraživanju okolina je glavni faktor koji utiče na to da deca s emotivnim problemima jedu previše ili prestanu, odnosno rezultat je roditeljskog ponašanja - davanja uznemirenoj deci njihove omiljene hrane kako bi se umirila.
Radi se o kompleksnim mentalnim problemima koji nikad nemaju samo jedan uzrok, ranija istraživanja su utvrdila da postoji kod nekih ljudi genetska predispozicija za razvoj poremećaja u ishrani.
"Umesto da pronađu pozitivnije strategije kako bi regulisali dečije emocije oni koriste hranu", navodi predvodnica istraživanja.
"Sklonost prejedanju kao odgovoru na negativne emocije mogla bi biti faktor rizika za razvoj pretilosti. A emotivno prejedanje ili prestanak uzimanja hrane mogu biti važni u razvoju poremećaja ishrane poput anoreksije ili kompulzivnog gutanja hrane. Razumeti kako se te sklonosti razvijaju ključno je jer pomaže naučnicima da daju savete kako ih spriečiti ili promeniti i na šta se usmeriti u budućim istraživanjima", kaže ona.
U okviru istraživanja, praćeno je 398 britanskih blizanaca od kojih je polovina potekla iz pretilne porodice. Roditelji su ispunjavali upitnike o prehrambenim navikama dece i njihovim emotivnim stanjima. S obzirom na to da su rezultati pokazali da nema razlika između jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca naučnici su zaključili da problemi nisu rezultat genetike nego uticaja okoline.
Dr. Lulin kaže kako su utvrdili da se sklonost tešenju hranom razvija u predškolskom uzrastu i stoga u tom razdoblju treba davati roditeljima jasnije savete o tome kako se ponašati kako bi pomogli deci kad su uznemirena.
Doktor savetuje da umesto da ih se umirujete hranom, treba razgovarati otvoreno o njihovim osećanjima a mlađu decu treba zagrljajima umiriti.
Kurir.rs/BBC, Foto: Profimedia
NE PROPUSTITE
