- "Ovi papiri su stari preko 100 godina!" Nevena na pijaci kupila razglednice iz prošlih vremena, ono što piše na njima rasplakalo Srbiju (VIDEO)
- "Mnogo je opasno, zaboravite na gatanje i horoskop!" Otac Hrizostom otkrio jedini lek za svaku nemoć: Za ovo morate moliti Boga
- KIMI ANTONELI NAJBRŽI U BELGIJI: Mercedes do pol pozicije na čuvenoj stazi Spa
- PUTIN OBEĆAO MUNJEVITU POBEDU, DOBIO RAT BEZ KRAJA! Nemilosrdne činjenice: Rusija ni posle ČETIRI GODINE nije uspela da zauzme nijednu ukrajinsku oblast
- PIŠE SE ISTORIJA U ARENI: Meridianbet zvanični sponzor UFC Fight Night Belgrade!
- "MOJ ŠEŠIR KOŠTA VIŠE NEGO SVE NA NJOJ" Hasan Dudić za Kurir odgovorio Atini Ferari: "Došla je na sahranu da bi se slikala" Priznao i da li joj je pretio
- DE LA FUENTE PRED VELIKO FINALE: Biće to fantastičan spektakl, evo šta će presuditi...
- DRAMA NA PUMPI KOD NOVOG SADA! Automobil se pretvorio u buktinju, prolaznici u poslednjem trenutku izvukli majku i dete iz zapaljenog vozila! (VIDEO)
- "VREĐAO ME I PRETIO DA ĆE MI IŠČUPATI JEZIK!": Atina Ferari za Kurir televiziju iznela šokantne detalje sukoba sa Hasanom Dudićem na sahrani Andrije Bajića
Milo Đukanović - str. 7
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Bio je premijer Crne Gore više puta (1991–1998, 2003–2006, 2008–2010, 2012–2016) i predsednik države (1998–2002 i 2018–2023).
Kao lider Demokratske partije socijalista (DPS), Đukanović je bio dominantna figura u crnogorskoj politici skoro tri decenije.
Bio je aktivan u komunističkoj omladini i jedan od vodećih ljudi socijalističke Crne Gore u periodu od 1989. do 1991. godine.
Na političkoj sceni pojavljuje se kao bliski saradnik Slobodana Miloševića, naročito tokom antibirokratske revolucije (1988–1989) i raspada SFRJ.
Kao predsednik Vlade Crne Gore tokom napada na Dubrovnik (1991-1992) snažno je podržavao blokadu i javno zastupao takvu politiku.
Godine 2000. uputio je izvinjenje Hrvatskoj zbog učešća u vojnim dejstvima protiv Dubrovnika.
U to vreme stao je uz tadašnjeg predsednika Crne Gore Momira Bulatovića u podršci Karingtonovom planu, što je rezultovalo referendumom o nezavisnosti 1992, na kojem se 96,76% izašlih glasača izjasnilo za ostanak u Jugoslaviji.
Od 1996. godine postepeno se distancirao od Miloševića i saveznih vlasti, napuštajući srpsko-crnogorski unionizam i okrećući se ideji crnogorskog etničkog nacionalizma, zasnovanog na posebnom identitetu i samostalnoj državi.
Ova promena dovela je do oštrog raskola sa Momirom Bulatovićem i podele unutar DPS-a.
Na predsedničkim izborima 1997. godine tesno je pobedio Bulatovića i preuzeo funkciju predsednika. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine uspeo je da u dogovorima sa zapadnoevropskim državama postigne značajno smanjenje udara na teritoriju Crne Gore.
Usled sve dubljeg sukoba sa Miloševićem oko prekomernog štampanja novca, u Crnoj Gori je zamenio jugoslovenski dinar nemačkom markom.
Pred kraj svoje dugogodišnje vlasti, na kongresu partije najavio je oštriji politički kurs prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i zalagao se za podizanje statusa nekanonske Crnogorske pravoslavne crkve, koja je devedesetih registrovana kao nevladina organizacija.
Ova politika, zajedno sa kasnijim donošenjem Zakona o slobodi veroispovesti, izazvala je masovne litije, blokade puteva i široke proteste širom Crne Gore.

