- JOVANOV DEMANTOVAO PISANJE "DANASA" O IZJAVI VUČIĆA: Kako ste u reči "kreten" prepoznali Piculu - pitanje je za vas! Svoj stav o njemu iznosite kroz TUĐA USTA
- BRNABIĆ U GLOGONJSKOM RITU SA GRAĐANIMA Razgovor o prioritetima i problemima: "To je naš cilj i suština - briga o narodu jer je Srbija naša porodica!" (FOTO)
- "PEVALA SAM NA DRVETU I KAMIONU" Šikica navela ludačke zahteve gostiju koje je sa zadovoljstvom ispoštovala, pa šokirala: Uzeo je sekiru...
- Otkriveno što je Vilijam tražio od Megan Markl pre udaje za Harija: Nije ni čudo što ga ne podnosi
- BLOKADERI OBOLELI OD MRŽNJE, POZIVAJU NA UBISTVO SVIH KOJI MISLE DRUGAČIJE Nasilje im je jedina politika, muškarac u Nišu odmah priveden! (VIDEO)
- O VREMENIMA KOJA SU DAVNO PROŠLA: “BILO JE TO VREME VELIKIH RIZIKA, ALI I VISOKOG PROFESIONALNOG NIVOA”– Vanja Bulić u večerašnjem Crvenom kartonu od 00.00
- ŠOK! OTKAZANI PREGOVORI AMERIKE I IRANA! Tramp: To ne znači povratak ratu, Iranci samo treba da nas pozovu
- FUDBALER PREMINUO NA TERENU! Srušio se usred utakmice, tuga u regionu!
- AUU KAKVA FOTKA! Jovana Pajić golih grudi pored Marije Šerifović, drži ih u rukama dok pevačica presrećno gleda
Milo Đukanović
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Bio je premijer Crne Gore više puta (1991–1998, 2003–2006, 2008–2010, 2012–2016) i predsednik države (1998–2002 i 2018–2023).
Kao lider Demokratske partije socijalista (DPS), Đukanović je bio dominantna figura u crnogorskoj politici skoro tri decenije.
Bio je aktivan u komunističkoj omladini i jedan od vodećih ljudi socijalističke Crne Gore u periodu od 1989. do 1991. godine.
Na političkoj sceni pojavljuje se kao bliski saradnik Slobodana Miloševića, naročito tokom antibirokratske revolucije (1988–1989) i raspada SFRJ.
Kao predsednik Vlade Crne Gore tokom napada na Dubrovnik (1991-1992) snažno je podržavao blokadu i javno zastupao takvu politiku.
Godine 2000. uputio je izvinjenje Hrvatskoj zbog učešća u vojnim dejstvima protiv Dubrovnika.
U to vreme stao je uz tadašnjeg predsednika Crne Gore Momira Bulatovića u podršci Karingtonovom planu, što je rezultovalo referendumom o nezavisnosti 1992, na kojem se 96,76% izašlih glasača izjasnilo za ostanak u Jugoslaviji.
Od 1996. godine postepeno se distancirao od Miloševića i saveznih vlasti, napuštajući srpsko-crnogorski unionizam i okrećući se ideji crnogorskog etničkog nacionalizma, zasnovanog na posebnom identitetu i samostalnoj državi.
Ova promena dovela je do oštrog raskola sa Momirom Bulatovićem i podele unutar DPS-a.
Na predsedničkim izborima 1997. godine tesno je pobedio Bulatovića i preuzeo funkciju predsednika. Tokom NATO bombardovanja 1999. godine uspeo je da u dogovorima sa zapadnoevropskim državama postigne značajno smanjenje udara na teritoriju Crne Gore.
Usled sve dubljeg sukoba sa Miloševićem oko prekomernog štampanja novca, u Crnoj Gori je zamenio jugoslovenski dinar nemačkom markom.
Pred kraj svoje dugogodišnje vlasti, na kongresu partije najavio je oštriji politički kurs prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i zalagao se za podizanje statusa nekanonske Crnogorske pravoslavne crkve, koja je devedesetih registrovana kao nevladina organizacija.
Ova politika, zajedno sa kasnijim donošenjem Zakona o slobodi veroispovesti, izazvala je masovne litije, blokade puteva i široke proteste širom Crne Gore.

